Cushingov sindrom kod pasa

Cushingov sindrom ili hiperadrenokorticizam je multisistemski organski poremećaj koji nastaje zbog kronično povišene koncentracije glukokortikoida u krvi. Glukokortikoidi su hormoni koje luči kora nadbubrežne žlijezde, koja je smještena u trbušnoj šupljini nadomak svakog bubrega. Jedan od najvažnijih glukokortikoida je kortizol koji koji ima značajnu ulogu u metabolizmu bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Hormon ACTH (adrenokortikotropni
hormon) odgovoran je za lučenje kortizola, a proizvodi ga hipofiza. Upravo zbog toga, Cushing je rezultat tumora – često benignog – ili hipofize ili nadbubrežne žlijezde. Većina pasa (oko 85%) sa Cushingom ima benigni tumor hipofize, koji producira previše ACTH hormona koji stimulira nadbubrežnu žlijezdu na pojačano lučenje kortizola. Ostalih 15% pasa ima tumor jedne (rjeđe obje) nadbubrežne žlijezde. Bez obzira na uzrok simptomi su uvijek rezultat postepenog pojačanog lučenja kortizola. Iako koncentracija kortizola u krvi pasa fluktuira, kod Cushinga je ona u prosjeku viša no u zdravih pasa te takva ima štetan utjecaj na funkciju mnogih organa i metabolizam psa.

Simptomi cushingove bolesti

Ova endokrina bolest javlja u starijih pasa, posebice manjih pasmina. Najčešći simptomi bolesti vrlo su slični znakovima starenja psa te ih je vlasniku zbog toga teže prepoznati u ranoj fazi bolesti. Tipični klinički znakovi u pasa su slijedeći: poliurija (pojačano izlučivanje urina), polidipsija (pojačana žeđ), polifagija (pojačana glad), povećanje obujma abdomena, alopecije (gubitak dlačnog pokrivača), hipertenzija, neurološki znakovi, poremećaj energetskog metabolizma koji može rezultirati gubitkom težine, mišićne mase ili abnormalnom distribucijom masti. Klinički znakovi nastupaju i napreduju neprimjetno, a posljedica su kombiniranog glukoneogeničkog, protuupalnog, imunosupresivnog, lipolitičkog djelovanja i učinaka razgradnje proteina koji nastaju zbog utjecaja glukokortikoida na razne organske sustave. Letargija (nevoljnost), ubrzano i plitko disanje i slaba podnošljivost tjelesnog treninga odraz su gubitka mišićne mase i slabosti. Koža, osobito donjeg dijela trbuha, postaje tanka i neelastična, pa se zbog smanjenog elasticiteta kožni nabor usporeno ispravlja. Abdominalne vene su istaknute i lako vidljive kroz
kožu. Često je vidljivo ljuštenje kože, osobito oko bradavica. Razgradnja proteina uzrokuje atrofiju (razgradnju) kolagenih vlakana i također dovodi do prekomjernog nastajanja podljeva nakon vađenja krvi ili manjih trauma. Zaraštavanje rana je jako usporeno. Alopecije su često prisutne kod hiperadrenokorticizma, a javljaju se zbog inhibitornog efekta kortizola na fazu rasta dlačnih folikula. Preostala dlaka je suha i bez sjaja. Alopeciju često ne prati pruritus (češanje) i pretežno zahvaća ventralni abdomen, prsa, perineum i vrat. Na ošišanim ili obrijanim mjestima dlaka često više ne raste ili je ponovan rast dlake oskudan. No treba napomenuti kako je danas Cushing sve češće klinički teško prepoznati jer su kod pojedinih pasa nespecifični simptomi, poput samo poliurije, polidipsije, teškog kretanja te oslanjanja na zadnje noge, dok svi ostali tipični znakovi bolesti izostaju.

Postavljanje dijagnoze

Na bolest se može posumnjati na osnovu kliničke slike, nekih rutinskih laboratorijskih testova (hematološka i biokemijska pretraga krvi, analiza urina) te temeljem RTG i UVZ nalaza. Objektivna dijagnostika hiperadrenokorticizma zahtjeva provedbu specifičnih endokrinoloških testova koji uključuju ACTH stimulacijski test, deksametazon supresijski test i omjer kortizola i kreatinina u urinu. Za te je pretrage potrebno psa ostaviti u ambulanti nekoliko sati ili čitav dan. Ponekad je također potrebno učiniti pretrage kojima bi se utvrdilo ima li pas tumor na hipofizi ili na nadbubrežnim žlijezdama.

Liječenje

Cushing nije moguće izliječiti, ali je znakove bolesti moguće uspješno kontrolirati upotrebom medikamenata. Lijek koji se koristi u terapiji je trilostan. Trilostan je sintetski steroid, koji djeluje tako da blokira nadbubrežnu žlijezdu u sintezi glukokortikoida, mineralokortikoida i spolnih hormona. Terapija je doživotna. Psi su od početka uzimanja lijeka obavezni vršiti redovite kontrole (10 dana, 4 tjedna, 12 tjedana, 3 mjeseca) kako bi se simptomi bolesti pratili te doza lijeka mogla korigirati. Jednom kada je pacijent stabilan, kontrole su potrebne barem svaka 3 mjeseca.