OPĆI PREGLED je pregled kojim se utvrđuje opće zdravstveno stanje životinje. Provodi se prilikom svakog prvog dolaska u veterinarsku ambulantu, prije cijepljenja, te kao prvi korak za utvrđivanje dijagnoze oboljenja. Obuhvaća: vaganje životinje, inspekcijski pregled građe, gojnog stanja i ponašanja životinje, pregled vidljivih sluznica i limfnih čvorova, uzimanje trijasa (temperatura, bilo, disanje), auskultaciju srca i pluća, te palpaciju abdomena. Ako se, prilikom općeg pregleda, utvrde abnormalnosti, kreće se u daljnju dijagnostiku pojedinih organskih sustava, vađenje krvi, ultrazvučne pretrage itd.
Detaljan pregled pojedinog organskog sustava od strane specijalizirane osobe. U veterinarskoj ambulanti VETIVA najčešće se bavimo specijalističkim pregledima u nastavku.
Ako se vaš ljubimac neprestano češe, liže, grize šape, dlaka je bez sjaja i pojačano ispada, prisutna su područja na tijelu koja su bez dlake ili čak i rane, vrijeme je za kompletni dermatološki pregled vašeg kućnog ljubimca.
Koža je najveći organ tijela s mnogo različitih funkcija, kao što su termoregulacija, imunološka zaštita, percepcija osjeta, proizvodnja vitamina D i općenito djeluje kao zaštitna barijera između životinje i okoliša. Osim svih tih važnih funkcija i bolesti koje utječu izravno na kožu, ona također može imati odraz patoloških procesa iz drugih organa ili tkiva. Zbog tih karakteristika, dermatološki problemi su među najčešćim u veterinarskim ambulantama.
Dijagnostika obuhvaća temeljiti pristup, detaljnu anamnezu, cjelokupni klinički i dermatološki pregled, ponekad je potrebno obaviti i dodatne krvne pretrage.
Kožne strugotine, trihogram, gljivične i bakterijske kulture, citološka ocjenjivanja i biopsija kože su važne dijagnostičke tehnike u dermatologiji. Kožne strugotine bilo površinske ili duboke, mogu nam na licu mjesta otkriti radi li se o parazitima, jednostavnim pregledom pod optičkim mikroskopom. Trihogram se izvodi čupkanjem dlake i njenim promatranjem ispod mikroskopa kako bi se utvrdila faza rasta dlake ili pronašla jajašca parazita ili dermatofiti. Citološka analiza stanica tkiva izuzetno je vrijedna za procjenu lezije, nakon čega se može utvrditi sljedeći korak za dijagnostiku ili liječenje. Uzorak se može dobiti finom aspiracijom iglom, kožnim otiskom ili iz strugotine. Patohistološka analiza uzorka povezana s kliničkim nalazima obično dovodi do konačne dijagnoze. Biopsija kože preporučuje se kod svih neobičnih lezija, novotvorina, kad je prethodna terapija bila neučinkovita i za isključivanje diferencijalne dijagnoze.
Bolesti srca nisu rijetkost u pasa i mačaka. Dijelimo ih na prirođene i stečene. Za vlasnike je vrlo bitno primijetiti simptome koji ukazuju da nešto nije u redu, odnosno da je došlo da zatajenja srca u kojem slučaju srce nije u stanju transportirati krv u organizmu u odgovarajućoj količini i pod odgovarajućim tlakom.
Najčešći klinički znakovi su:
Zahvaljujući dijagnostičkim metodama koje se koriste u sklopu kardiološkog pregleda moguće je na vrijeme detektirati patologiju prije nego se razviju znakovi zatajivanja srca, a sve ovisi o angažiranosti i informiranosti vlasnika. Za primjer ćemo uzeti jednu od najučestalijih bolesti u pasa a to je miksomatozna degeneracija mitralnih zalistaka , kod koje dolazi do degenerativnih promjena na srčanim zaliscima. U ranoj fazi bolesti pas ima šum na srcu bez drugih kliničkih znakova, što je moguće otkriti na rutinskom pregledu i tada je na vlasniku da dalje prati razvoj bolesti i reagira kako bi se na vrijeme moglo uvesti terapiju. Ova bolest se najčešće javlja u malih pasmina kao što su king Charles kavalir, mini pudl, patuljasti šnaucer, Shi-tzu. U početku bolesti obično nema simptoma, a razvojem bolesti javlja se kašalj različitog intenziteta, životinja se umara, ubrzano diše, a povremeno se može javiti i nesvjestica zbog nedostatka kisika.
Dilatativna kardiomiopatija bolest je srčanog mišića koja je karakterizirana proširenjem srca i smanjenjem sposobnosti kontrakcije srčanog mišića. Česta je kod velikih pasmina pasa kao što su doberman, njemačka doga, bokser. U početku bolest nema nekih simptoma, a kasnije se javljaju znakovi zatajenja srca, slabost, umaranje, a nekad i iznenadna smrt.
Kod mačaka se susrećemo s hipertrofičnom kardiomiopatijom kod koje dolazi do zadebljanja stijenke lijeve klijetke. Kod ove bolesti postoji nasljedni faktor u određenih pasmina kao što su Maine Coon, Ragdoll, Perzijske mačke i Britanske kratkodlake. Klinički simptomi uključuju porast frekvencije disanja do vrlo otežanog disanja, paralizu zadnjih ekstremiteta i čak iznenadnu smrt mačke koja se donedavno doimala vrlo zdravom. Mnoge mačke imaju srčani šum, galopirajući ritam srca i povišenu frekvenciju srca koja se može uočiti na rutinskim pregledima u veterinarskoj ambulatni u Zagrebu. Ultrazvučna pretraga srca je jedna od najsigurnijih za dijagnostiku ove bolesti, a korisno je snimiti i EKG i RTG. Bolest je vrlo teško točno prognozirati upravo zato što bolest može vrlo brzo napredovati, dok uz terapiju može biti stabilna godinama.
Kod sumnje da životinja ima kardioloških problema potrebno je napraviti specijalistički kardiološki pregled koji se sastoji od kliničkog pregleda, uzimanja detaljne anamneze, snimanja EKG-a, ultrazvučnog pregleda srca. Ponekad je potrebno rendgenološko snimanje prsne šupljine i ponekad dodatne pretrage poput krvne slike ili biokemije.
