Bolesti srca nisu neka rijetkost kod pasa i mačaka, budući da je u posljednje vrijeme i životni vijek kućnih ljubimaca nešto duži. Možemo ih podijeliti na prirođene i stečene. Za vlasnike je vrlo bitno primijetiti simptome koji ukazuju da nešto nije u redu, odnosno da je došlo da zatajenja srca, u kojem ono nije u stanju transportirati krv u organizmu u odgovarajućoj količini i pod odgovarajućim tlakom.
Najčešći klinički znakovi su:
- brzo umaranje nakon manjeg fizičkog napora
- kašalj
- otežano i ubrzano disanje
- nakupljanje tekućine u trbušnoj ili grudnoj šupljini
Zahvaljujući dijagnostičkim metodama koje se koriste u sklopu kardiološkog pregleda moguće je na vrijeme detektirati patologiju prije nego se razviju znakovi zatajivanja srca, a sve ovisi o angažiranosti i informiranosti vlasnika. Za primjer ćemo uzeti jednu od najučestalijih bolesti u pasa, a to je miksomatozna degeneracija mitralnih zalistaka. Kod nje dolazi do degenerativnih promjena na zaliscima koji odvajaju lijevu srčanu komoru od desne. Moguće je da pas ima šum na srcu bez nekih drugih kliničkih znakova, a to je moguće otkriti na rutinskom pregledu i tada je na vlasniku da dalje prati razvoj bolesti i reagira kako bi se na vrijeme moglo uvesti terapiju. Ova bolest se najčešće javlja u malih pasmina kao što su Chavalier King Charles, mini pudl, patuljasti šnaucer, Shi-tzu. U početku bolesti obično nema simptoma, a razvojem bolesti javlja se kašalj različitog intenziteta, životinja se umara, ubrzano diše, a povremeno se može javiti i nesvjestica zbog nedostatka kisika.
Što je dilatativna kardiomiopatija?
Dilatativna kardiomiopatija bolest je srčanog mišića koja je karakterizirana proširenjem srca i smanjenjem sposobnosti kontrakcije srčanog mišića. Česta je kod velikih pasmina pasa kao što su doberman, njemačka doga, bokser. U početku bolest nema nekih simptoma, a kasnije se javljaju znakovi zatajenja srca, slabost, umaranje, a nekad i iznenadna smrt.
Što je hipertrofična kardiomiopatija?
Kod mačaka se susrećemo s hipertrofičnom kardiomiopatijom kod koje dolazi do zadebljanja stijenke lijeve klijetke. Kod ove bolesti postoji nasljedni faktor u određenih pasmina kao što su Maine Coon, Ragdoll, Perzijske mačke i Britanske kratkodlake. Klinički simptomi uključuju porast frekvencije disanja do vrlo otežanog disanja, paralizu zadnjih ekstremiteta i čak iznenadnu smrt mačke koja se donedavno doimala vrlo zdravom. Mnoge mačke imaju srčani šum, galopirajući ritam srca i povišenu frekvenciju srca koja se može uočiti na rutinskim pregledima. Ultrazvučna pretraga srca je jedna od najsigurnijih za dijagnostiku ove bolesti, a korisno je snimiti i EKG i RTG. Bolest je vrlo teško točno prognozirati upravo zato što bolest može vrlo brzo napredovati, dok uz terapiju može biti stabilna godinama.
Kod sumnje da životinja ima kardioloških problema potrebno je napraviti specijalistički kardiološki pregled koji se sastoji od kliničkog pregleda, uzimanja detaljne anamneze, snimanja EKG-a, ultrazvučnog pregleda srca. Ponekad je potrebno rendgenološko snimanje prsne šupljine i ponekad dodatne pretrage poput krvne slike ili biokemije.
Ovim kratkim informacijama želimo naglasiti kako je važno na vrijeme dijagnosticirati promjene na srcu i krvožilnom sustavu kako bi uz pravilnu terapiju i njegu srčanom bolesniku omogućili što lakši i kvalitetniji život.