FIV pripada porodici retro virusa, a rodu lentivirusa. Za lentiviruse je tipično da sporo izazivaju bolest i zato zaražena mačka može biti zdrava dosta godina. Kada se bolest počne i klinički manifestirati javlja se neki od sindroma koji su posljedica imunodeficijencije tj. oslabljenog imunološkog (obrambenog) sustava životinje. Bolest se javlja kod mačaka i divljih felida širom svijeta. Ne postoje dokazi da bi FIV mogao uzrokovati infekciju kod drugih sisavaca i ljudi.
Glavni put prijenosa virusa je preko ugriznih rana zbog čega su infekciji izloženije mačke koje se kreću izvan kuće, posebno mužjaci koji se međusobno bore oko teritorija. Za razliku od leukemije mačaka (FeLV-a), kontakt između mačaka koje dijele kućanstvo i pri tome se hrane iz istih posuda nije značajan rizik za prijenos bolesti. Do infekcije može doći za vrijeme graviditeta ili nakon poroda.
Simptomi bolesti
Zaražene mačke mogu godinama ne pokazivati znakove bolesti. Akutna faza infekcije očituje se povišenom tjelesnom temperaturom, otečenjem limfnih čvorova, probavnim ili kožnim infekcijama. Latentna ili subklinička faza u kojoj nema prisutnih simptoma može trajati godinama, tijekom ove faze postepeno dolazi do urušavanja imunološkog sustava i postepeno do razvoja simptoma. Treća faza bolesti javlja se u dobi 5-12 godina i u ovoj terminalnoj fazi imunološki sustav je toliko narušen da se organizam ne može braniti protiv infekcija bakterijama, gljivicama i virusima. Ovakve infekcije postanu kronične i nazivamo ih oportunističke jer u mačaka s normalnim imunološkim sustavom ne bi izazvale bolest.
Simptomi mogu biti dosta nespecifični, poput letargije, gubitka apetita, povišene temperature, povećanih limfnih čvorova.
Kronične infekcije usne šupljine javljaju se u preko 50% mačaka inficiranih FIV-om. Prisutan je neugodan zadah zbog gingivitisa i stomatitisa, mačka otežano uzima hranu, pojačano slini. Na jeziku i gingivama mogu se naći upalne promjene i ulceracije. Ovakve kronične infekcije izazov su za liječenje.
Kronične infekcije gornjih dišnih prohoda razviju se u oko 30% mačaka zaraženih ovim virusom, očituju se iscjetkom iz nosa i kihanjem. Ove infekcije mogu biti vezane i s infekcijom mačjim herpes virusom (rinotraheitis) ili calicivirusom.
Kronične infekcije kože i ušiju koje se teško liječe i često vraćaju mogu biti prvi znak zbog narušenog imunološkog sustava, razvijaju se kronične promjene koje se mogu očitovati od gubitka dlake i češanja pa sve do razvoja pustula i abscesa.
Povećani limfni čvorovi u abdomenu ili drugim dijelovima tijela dosta su čest nalaz.Kronične infekcije mokraćnog sustava također nalazimo kod bolesnih mačaka, a zatajenje bubrega se često razvije kod mačaka inficiranih FIV-om. Anemija se utvrdi kod 1/3 mačaka inficiranih FIV-om, ali nema neki dijagnostički značaj jer se može javiti i kod drugih bolesti. Malignim oboljenjima sklonije su mačke inficirane FIV-om.
Dijagnoza
Krvne pretrage su dosta nespecifične. Može se pronaći anemija ili smanjen broj leukocita, ali je nemoguće bolest dokazati ovim putem. Infekcija FIV-om dijagnosticira se dokazivanjem prisustva antitijela protiv FIV-a i u tu svrhu koristimo se brzim testovima koji su pouzdani i rezultati su gotovi za nekoliko minuta. Mladi mačići mogu imati lažno pozitivan rezultat 12 do 16 tjedana nakon poroda zbog pasivnog prijenosa FIV antitijela s majke na potomstvo putem kolostruma, u tom slučaju test je potrebno ponoviti
Liječenje i prevencija
Nažalost bolest je neizlječiva i ne postoji cjepivo, kada mačka uđe u terminalni stadij, bolest neizbježno završava smrću. Pravovremeno otkrivanje inficiranih mačaka od presudnog je značaja za pravilan tretman inficirane životinje i za što duže preživljavanje. Ako veterinar posumnja na infekciju FIV-om potrebno je uzeti uzorak krvi a brzi testovi (kombinirani test na FIV i FeLV infekciju). Kod mačaka koje su pozitivne na FIV virus, a ne pokazuju nikakve znakove bolesti potrebno je voditi prvenstveno brigu o dobroj prehrani (dodatak vitamina, antioksidansa i omega masnih kiselina). Kod mačaka sa znakovima neke od bolesti koje su nastale kao posljedica FIV infekcije potrebno je provoditi brzu i agresivnu terapiju jer zbog oslabljenog imunološkog sustava a što je posljedica infekcije FIV-om ovakve mačke teže je liječiti od mačaka koje nisu inficirane FIV-om. Redovito provođenje zaštite od parazita kako unutrašnjih tako i vanjskih također umanjuje mogućnost razvoja nekih bolesti.
Ako imate za kućnog ljubimca mačku koja je inficirana virusom FIV-a jako je bitno konzultirati se sa svojim veterinarom oko pravilne prehrane i njege te pravovremeno reagirati na bilo kakve promjene vezane uz zdravstveno stanje. Preporuka je i da se kod uvođenja novih mačaka u novi dom/uzgoj uvijek prvo provjeri njihov status testiranjem na FIV.
Najveći rizik za prijenos bolesti je ugriz zbog čega je najbolji vid prevencije držati mačke u zatvorenom prostoru u društvu s drugim neinficiranim mačkama. Mačke kod kojih je dokazana infekcija FIV-om također se preporučuje držati u zatvorenom prostoru izolirane od drugih mačaka kako bi se spriječilo širenje bolesti. Pogrešno je mišljenje da se mačke inficirane FIV-om moraju odmah eutanazirati, pravilnom prehranom i njegom može im se unatoč bolesti osigurati normalan život.
