Mačke su sezonski poliestrične životinje, što znači da se tjeraju više puta godišnje, a početak tjeranja ovisi o duljini dnevnog svjetla. Tako one započinju s ljubavnim zovom na izmaku zime, kada zatopli, a dani postanu dulji, najčešće u veljači. U rujnu i listopadu spolna im aktivnost pada. Kod mačaka koje prvenstveno žive u kući, pod utjecajem umjetne svjetlosti, tjeranje može trajati tijekom cijele godine. Prvi spolni ciklus pojavljuje se u dobi od četvrtog do devetog mjeseca, ovisno o tome kada je mačka došla na svijet. One rođene potkraj godine tjerat će se ranije od rođenih sredinom godine. Prvo tjeranje nastupa kada mačka dosegne otprilike 80 posto težine odrasle mačke, tj. od 2-3 kg. do 2-5 kg. Takve mlade životinje tjelesno još nisu spremne za graviditet, pa ga na sve moguće načine treba spriječiti (mačku ne puštati van, odlučiti se za sterilizaciju).
Koje je vrijeme najbolje za mačje potomke?
Odlučite li da vaša ljubimica ima potomke, pričekajte da navrši barem godinu dana kako bi se do kraja razvila i bila spremna kvalitetno iznijeti graviditet. Samo tjeranje ili estrus, odnosno faza spolnog ciklusa u kojoj mačka dopušta parenje, može se prepoznati po karakterističnim znakovima: životinje su nemirne, glasno mijauču, imaju smanjen tek, maze se i trljaju o vlasnika i o predmete, kada ih se dira po leđima uvijaju ih, podižu stražnji kraj i “veslaju” stražnjim nogama. Estrus može trajati od dva do devetnaest dana, najčešće ipak oko tjedan dana. Samo parenje traje vrlo kratko, manje od minute i praćeno je bolnim glasanjem mačke. Nakon samog akta mačka se počinje mahnito lizati po stražnjem kraju tijela, glasa se i valja po podu te odbija mužjake. Nakon nekog vremena parenje se ponavlja. Kod mačaka je ovulacija, za razliku od svih ostalih vrsta osim kunića, potaknuta samim aktom parenja. Ako u estrusu tijekom sezone tjeranja ne dođe do parenja, folikuli ne ovuliraju već atreziraju, a mačke se ponovno tjeraju za od deset do četrnaest dana. U jednoj se sezoni prosječno pojavljuju dva ili tri spolna ciklusa.
Glavni razlozi zašto treba sterilizirati mačku:
Jedini opravdani razlog da ne sterilizirate mačku je vaša želja za njezinim potomstvom. Naime, životinje nemaju majčinski osjećaj da moraju imati mlade, niti se osjećaju zakinuto ako ga nikad ne “ostvare”.
1.Graviditet i postpartalno vrijeme opterećenje su za organizam, osobito ako je riječ o vrlo mladoj životinji koja se ni sama nije potpuno razvila. Kod takvih mačaka (parenih na prvom tjeranju) česti su pobačaji ili mali broj mačića (1 ili 2) koji su tako veliki da ih maca ne može donijeti na svijet pa je često potreban i carski rez. Nadalje, tek okoćeni mačići potpuno ovise o majci koja im je izvor svih hranjivih tvari potrebnih za život tako da treba “pojačati” hranu (idealna je hrana za mačiće i gravidne ženke) i povećati broj obroka. Ne hrane li se dobro, mace mršave, postaju iscrpljene i prijemčivije za razne bolesti.
Kod mačaka koje doje mogu se pojaviti upale mliječne žlijezde ili mastitisi. Pojedine žlijezde su otečene, tople na dodir i bolne. Životinje su mirne, slabo jedu, a mogu imati i povišenu temperaturu. Ako se na vrijeme ne započne antibiotska terapija, može nastati apsces ili gangrena zahvaćene mliječne žlijezde, ili pak životinja može dobiti sepsu.
2. Kod nesteriliziranih mačaka postoji rizik da u starijoj dobi dobiju tumore mliječnih žlijezda, od kojih su najčešći (više od 90 posto) maligni adenokarcinomi. Naime, žlijezde posjeduju receptore za koje se vežu hormoni koji se izlučuju u fazi tjeranja (estrogen i progesteron), tako da sterilizacija mačke prije prvog tjeranja smanjuje rizik za razvoj tumora mliječnih žlijezdi za od 40 do 60 posto.
3. Tjeranje mačke u pravilu obuhvaća skupljanje većeg broja “prosaca” i njihovo nadmetanje, odnosno borbu za ženku. Prilikom te borbe dolazi do ozljeda od pandži i zuba, vrlo su česte pojave apscesa (nakupine gnoja) po glavi i vratu, koje se rješavaju dreniranjem i antibiotskom terapijom, a može doći i do ozbiljnih ozljeda očiju. Ipak, još opasnije od samih rana i ozljeda su zarazne bolesti koje se prenose ugrizom, tj. krvlju i slinom te parenjem. Spomenut ću one najopakije i neizlječive, a to su mačja sida i mačja leukemija.
Što je mačja sida?
Mačja sida uzrokovana je virusom mačje imunodeficijencije i vrlo je slična ljudskoj sidi. Specifična je i ne prenosi se na ljude i druge životinje. Najrizičnijoj skupini pripadaju odrasli, nekastrirani mužjaci koji slobodno lutaju jer se virus ponajprije prenosi slinom i krvlju preko rana od ugriza i ogrebotina. Također se, ali nešto manje, prenosi spolnim putem s mužjaka na ženku te preko maternice i putem mlijeka s majke na mačiće. Infekcija virusom Fiv-a uzrokuje pad imuniteta (imunosupresiju), te mačke učestalo obolijevaju od brojnih infekcija, posebno dišnog sustava, stomatitisa (upale usne šupljine), toksoplazmoze, zaraznog peritonitisa i mačje leukemije. Takve životinje imaju pet puta veću šansu u odnosu na zdrave, da obole od limfoma (tumora limfatičnog tkiva). Bolest je neizlječiva, no drže li se sekundarne infekcije pod kontrolom, mačka godinama može imati kvalitetan život.
Kako se postavlja dijagnoza?
Testiranje se provodi u veterinarskoj ambulanti, za što je potrebno izvaditi krv i testom dokazati prisutnost protutijela. Ako je mačka pozitivna na mačju sidu obvezno je treba sterilizirati, tj. mačka kastrirati kako bi se spriječilo daljnje širenje tog virusa, ne puštati životinju izvan kuće te cijepiti samo inaktiviranim cjepivima kako ne bi oboljeli od virusa u vakcini.
Što je mačja leukemija?
Mačja leukemija je zarazna bolest uzrokovana virusom mačje leukemije koja se očituje imunosupresijom i pojavom malignih tumora. Najčešće se prenosi slinom, posebno tijekom međusobnog lizanja i hranjenja iz istih zdjelica u domaćinstvima s više mačaka. Prenosi se i krvlju te preko placente sa zaražene mačke na mačiće. Bolest se može manifestirati na više načina: pojavom limfoma, leukemijom, mijelodisplazijom te anemijom. Gravidne mačke mogu pobaciti, a pojavljuje se i neplodnost. Simptomi su često nespecifični, poput loše tjelesne kondicije, slabosti i depresije. Mačići zaraženi u maternici uglavnom uginu u prva dva tjedna života. Mačke mogu imati povećane limfne čvorove, blijede sluznice te različita krvarenja kao posljedicu smanjenog broja krvnih stanica. Jedan od najčešćih simptoma je otežano disanje zbog tvorbe (limfoma) u području medijastinuma i posljedičnog nakupljanja tekućine u pleuralnoj šupljini. Mačja leukemija je također neizlječiva bolest, no u slučaju pojave limfoma životni vijek se može produljiti kemoterapijama.
Kako zaštiti ostale mačke?
Za mačke koje se nalaze u području gdje ima dosta životinja s leukemijom preporučljivo je cijepljenje, prije kojeg se obvezno mora napraviti test na leukemiju. Cjepivo nije potpuno učinkovito, i vlasnika treba upozoriti da na mjestu cijepljenja može nastati sarkom. Životinje također treba držati u kući i sterilizirati, tj. kastrirati.
4. Spolno zreli mužjaci imaju za ljude nezgodnu naviku označavanja, markiranja svog teritorija. To učine tako da prema natrag usmjere snažan mlaz mokraće na bilo kakav vertikalni predmet na svom teritoriju, poput zidova, grmlja, stupova, ograda i sl. Njihov urin ima izrazito neugodan miris i vlasnici su često nesretni jer kažnjavanje nema nikakve svrhe i epizode markiranja redovito se ponavljaju. Jedino rješenje za taj problem je kastracija – operativni zahvat kojim se uklanjaju testisi. Nakon operacije mora proći od mjesec do dva dana kako bi se sav testosteron izlučio iz krvi i u potpunosti prestalo neprihvatljivo ponašanje.
5. I posljednji, ali vrlo bitan razlog za sterilizaciju su nesuđeni mačići koji ni krivi ni dužni u najlonskim vrećicama završavaju u rijekama i jezerima, kontejnerima i kanalizacijama. Spriječite njihovu patnju jer vi to možete.
