Šećerna bolest ili diabetes mellitus kod pasa

Šećerna bolest ili diabetes mellitus je endokrinološki poremećaj koji nastaje kao posljedica apsolutnog ili relativnog manjka hormona inzulina u organizmu. Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu. On je transporter koji omogućava glukozi da iz krvi prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Nedostatkom inzulina dolazi zapravo do paradoksalne situacije u kojoj unatoč prisustvu dovoljne  količine glukoze u krvi stanica gladuje. Točan uzrok dijabetesa do danas nije poznat, no smatra se da na njegovu pojavu mogu utjecati: prekomjerna debljina, pasminska predispozicija (najčešće obolijevaju pudli, terijeri, jazavčari, koker španijeli i patuljasti gubičari), autoimuni poremećaji, pankreatitis, suvišak hormona u diestrusu kod kuja, hiperadrenokorticizam, hipotireoza itd. Radi se o kroničnoj i neizlječivoj bolesti kod koje se, u slučaju rane dijagnostike i adekvatne terapije, može (u većini slučajeva) u potpunosti držati pod kontrolom te tako osigurati psu kvalitetnu svakodnevicu.

Znakovi koje vlasnici prvo primijete su:

  • izrazita žeđ i posljedično tome obilno i učestalo mokrenje
  • mršavljenje unatoč pojačanom apetitu
  • sklonost mokraćnim infekcijama
  • zamućenje leće kao posljedica neliječenog dijabetesa
  • sumnja na bolest potvrđuje se određivanjem šećera u krvi i mokraći

Jedina uspješna terapija sastoji se u osiguravanju neophodnog inzulina svakodnevnom aplikacijom komercijalnih preparata inzulina, te pridržavanjem nekih osnovnih pravila držanja i prehrane pasa. Količina i sastav hrane koju pas pojede tijekom dana mora biti konstantna i ujednačena tako da međuobroci u obliku poslastica nisu dozvoljeni. Preporučuje se upotreba komercijalne gotove medicinske hrane, s obzirom na to da je to najsigurniji način da se izbjegne mogućnost varijacija u energetskom sastavu pojedinih obroka. Najbolje je da pas tijekom dana dobije 2 obroka – ujutro i navečer. Svakom psu se individualno određuje doza inzulina i najčešće se aplicira 2x dnevno. Vrlo je važno da vlasnik shvati važnost pridržavanja rasporeda davanja inzulina i pravilno ga aplicira da bi se izbjegle komplikacije (u slučaju aplikacije prevelike doze inzulina može doći do stanja hipoglikemije koja može dovesti do kome). Većina vlasnika vrlo brzo nauči kako pravilno aplicirati inzulin i kako se uzima krv za provjeru razine glukoze, tako da to postaje rutinski i uobičajeni postupak kako bi svom psu osigurali kvalitetan život.