Upala vanjskog uha – otitis externa

upala-vanjskog-uhaUpala vanjskog uha čest je problem kod pasa, a zna se javiti i kod mačaka. Pojedine pasmine su predisponirane zbog građe uha, a faktori koji potpomažu razvoju bolesti su slabija ventilacija ušnog kanala zbog dlaka, suženog kanala i pojačana produkcija cerumena.

Postoji više uzročnika upale, a to mogu biti strana tijela, paraziti, gljivice, bakterije, alergije, autoimune bolesti, stoga je bitna diferencijalna dijagnostika da se utvrdi točan uzrok i pristupi liječenju. Sekundarne bakterijske i gljivične infekcije uha, upala srednjeg uha i patološke promjene na koži vanjskog ušnog kanala nastaju pod utjecajem primarnih faktora. Primarni faktori omogućavaju razvoj oportunističkih mikrobioloških infekcija i patoloških promjena u ušnom kanalu.

Simptomi i dijagnoza

Najčešći simptom upale je svrbež, tako da životinja trese glavom, češe uši ili se glavom trlja u predmete u okolini, često je prisutan eritem i pojačani iscjedak koji može biti neugodnog mirisa, životinja drži glavu nakrivljenu i bolno cvili kad ju se dira u području uha. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, inspekcijom, palpacijom, otoskopskim pregledom i citološkim pregledom. Ponekad će biti potrebno napraviti i neke dodatne pretrage.

Liječenje se započinje nakon utvrđivanja uzroka, od velike važnosti je laboratorijska metoda citološke pretrage nakon uzimanja brisa. Ovom brzom metodom već u ambulanti se može dokazati prisustvo bacila, koka ili gljivica. Kod prisustva bacila, koka i u slučaju kroničnih infekcija poželjno je uzorak poslati na antibiogram kako bi se izabralo ciljani antibiotik.

Čišćenje uha je važan dio terapije jer se tako uklanja cerumen, infektivni debris, bakterijski toksini, gnoj, tragovi krvi i time poboljšava djelovanje lijeka.

Važno je reagirati na vrijeme kako bi se izbjegle komplikacije kao što su upala srednjeg uha ili ako životinja od silnog češanja udari uškom u tvrdi predmet nastane hematom uške koji se mora kirurški obraditi. Isto tako vlasnici bi trebali izbjegavati kućnu terapiju lijekovima koje imaju kod kuće jer tada otežavaju veterinaru dijagnostiku.