Najčešći uzroci svrbeža u pasa i mačaka, koji se očituju stalnim češkanjem, lizanjem i grickanjem dijelova tijela, jesu sljedeći:
- ATOPIČNI DERMATITIS – vrlo česta bolest, naročito u pojedinih pasmina (WHWT, zlatni retriver, njemački ovčar, bokser, Shar-pei), zapravo je alergija na pojedine alergene koji okružuju životinju (trave, pelud drveda, biljaka, grinje iz kućne prašine, duhanski dim, materijali iz kućanstva (vuna, kapok.), slinu buha, žohare, gljivice, bakterije. Sumnja na atopični dermatitis postavlja se nakon isključivanja ostalih uzroka svrbeža, a definitivna dijagnoza dobiva se alergijskim testom iz krvi ili kožnim testom. S ovom alergijom se ljubimci i vlasnici bore cijeli život, te se ne može klasično izliječiti, ali se može staviti pod kontrolu. Terapija je individualna za svakog pacijenta i može se sastojati od izbjegavanja alergena (naročito hrane na koju je ljubimac alergičan), terapije kortikosteroidima ili ciklosporinima te hiposenzibilizacijom, koja je najmanje štetna ali dugoročna.
- ALERGIJA NA HRANU – alergijska reakcija na pojedine sastojke iz hrane. Očituje se svrbežom tijela, stalnim upalama ušiju, ali i probavnim poremećajima (povraćanja, proljevi). Simptomi najčešće počinju nakon što vlasnik promijeni hranu. Nakon postavljanja sumnje provodi se tzv. eliminacijska dijeta tijekom koje se životinji kroz period od 8 do 10 tjedana daje samo odabrana hrana koju odabere vaš veterinar.
- ALERGIJA NA UBOD BUHE – vrlo česta alergija na slinu buha gdje životinja može imati samo jednu buhu, a svrbjeti se danonoćno. Terapija se sastoji u eliminaciji i prevenciji buha, te eventualnoj potpornoj terapiji kortikosteroidima ako je svrbež nesnosan.
- BUHE I UŠI – ovi sitni nametnici prebivaju na tijelu ljubimca i hrane se sišući krv, pri čemu ljubimac često odjednom iz čista mira poskoči kao uboden iglom. Veliki broj ovih nametnika kod mladih i slabih životinja mogu dovesti do anemije, a uz to buhe prenose pseću trakavicu Dipilidium caninum. Životinje treba što prije osloboditi od nametnika (najbrže djeluju antiparazitici u spreju), te svakako provesti temeljito čišćenje i dezinsekciju okoliša jer buhe odlažu jajašca svugdje oko ljubimca (ležaj, pukotine parketa, tepih).
- ŠUGARCI – sitni paraziti koji buše kanale u koži i unutrašnjosti uha uzrokuju intenzivan i neprekidan svrbež. Najčešće ih nalazimo kod skitnica (pogotovo mačaka). Ova bolest je jako zarazna, kako za druge pse i mačke, tako i za ljude. Dijagnoza se postavlja nalaskom šugaraca u strugotinama kože, a terapija sastoji u redovitom tjednom kupanju u antiparazitskom šamponu tijekom 4 do 8 tjedana ili injekcijskom davanju antiparazitika svaka 2 tjedna.
- DEMODEX – inače uobičajeni stanovnik dlačnih folikula pasa i mačaka, u uvjetima smanjene otpornosti organizma, naročito kod mladih životinja, počne se pojačano razmnožavati, te uzrokuje gubitak dlake, svrbež i sekundarne bakterijske infekcije. Dijagnoza se postavlja nalaskom Demodexa u dubokim strugotinama kože.
- BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE INFEKCIJE KOŽE – neugodne upale kože najčešće su posljedica alergije ili parazita pri čemu se zbog promjena u sastavu i ph kože pretjerano namnože pojedine bakterije (prvenstveno vrste Staphylococcus i gljivice vrste Malassezia). Terapija se sastoji u kupkama i sustavnom liječenju antibioticima ili antimikoticima.
- DERMATOFITOZE – gljivične infekcije kože koje najčešće prenose mačke (ne moraju imati simptome) očituju se kružnim gubitcima dlake, najčešće po glavi s ili bez prisutnog svrbeža. Kako je riječ o zoonozi (prenosi se na ljude) potrebno je što prije posjetiti veterinara kako bi se došlo do dijagnoze (posebnom Woodovom lampom ili slanjem dlake na mikološku pretragu) i započela terapija (kupkama i kremama).
